EuroBlic.info

Hrvati u SBŽ-u moraju u što većem broju izaći na izbore
Javne tribine HDZ BiH „Slušamo vas“ u Srednjobosanskoj županiji održane su u Bugojnu i Uskoplju

Na tribini su govorili Marinko Čavara, nositelj liste HDZ BiH za Zastupnički dom Parlamenta FBiH, Ilija Nakić, kandidat HDZ BiH za Parlament BiH, te Mirko Batinić, nositelj liste HDZ BiH za Skupštinu Srednjobosanske županije. Marinko Čavara, nositelj liste HDZ BiH za Zastupnički dom Parlamenta FBiH obrazložio je probleme oko preglasavanja u Zastupničkom domu, ali i na svim drugim razinama vlasti, te potrebu donošenja novog ustava, koji je Bosni i Hercegovini prijekom potreban.
>center>
„Kao zastupnik HDZ BiH u Federalnom Parlamentu mogu posvjedočiti kako mnogo puta nije bitno da li je neka odluka ustavna ili neustavna, zakonita ili nezakonita, nego je bitno koliko ljudi, odnosno dignutih ruku imate u Parlamentu. Ukoliko želimo promijeniti takvo stanje, potrebno je da kao narod ne apstiniramo, nego da 3. listopada svi budemo na svojim biračkim mjestima i izaberemo HDZ BiH – stožernu stranku hrvatskog naroda u BiH, koja dvadeset godina štiti hrvatske interese i koja je bila zajedno sa svim Hrvatima od prvoga dana“, naglasio je Čavara.

Ilija Nakić, kandidat HDZ BiH za Parlament BiH osvrnuo se na povijesnu ulogu HDZ BiH i značaj predstojećih izbora. „Svjedoci smo da u BiH danas djeluje preko dvadeset hrvatskih stranaka. Ukoliko pogledamo na činjenicu da je hrvatski narod u BiH najmalobrojniji, taj veliki broj stranaka može biti poguban za naš narod.Vjerujem da hrvatski narod u BiH ima mnogo razloga da izađe na predstojeće izbore i da dadne potporu HDZ BiH, jer je upravo HDZ BiH bila uz hrvatski narod od početka borbe u Domovinskom ratu, a drugu vrstu borbe danas vodi za jednakopravni položaj Hrvata, i za novi ustav koji će jamčiti ista prava hrvatskom čovjeku na području cijele BiH“, istaknuo je Nakić.

Nositelj liste HDZ BiH za Skupštinu Srednjobosanske županije Mirko Batinić osvrnuo se na aktualno stanje u Županiji, te objasnio kako je potrebno da se Hrvati u Srednjobosanskoj županiji u što većem broju odazovu i izađu na izbore, da se izglasuje svih jedanaest zastupnika, odnosno premijer, te da se ne dogodi da netko drugi odlučuje o sudbini hrvatskog naroda.

Na tribinama nazočni su postavljali mnoga aktualna pitanja vezana za problematiku lokalnog područja Bugojna i Uskoplja, kao i pitanja oko problema zapošljavanja mladih i obrazovanih ljudi, te pitanja rješavanja neravnopravne pozicije Hrvata u BiH.

Prije održavanja tribina izaslanstvo HDZ BiH, zajedno s domaćinima položilo je vijence ispred spomenika poginulim braniteljima HVO-a u Bugojnu i Uskoplju, te razgovaralo s časnicima-ratnim zapovjednicima i predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata, stoji u priopćenju Ureda za informiranje HDZ-a BiH.

Popularity: unranked [?]

Javna je tajna u Širokom da Lijanovićeva stranka već nekoliko dana isplaćuje svoje glasače u robi. Ljudi stoje u redovima u trgovinama Dione, Benetona i drugih, u trgovačkom centru u samom središtu grada. Prilikom uzimanja robe prodavač ih na spisku križa. TIme se završava i poslovni odnos njih kao profesionalnih glasača i njihova poslodavca Lijanovića koji je započeo prije 4 godine…

I sve se ti čini kako bi izbjegao negativan odijek onih koji nisu do sada isplaćeni u mesu i bonovima.

Policija, organi gonjenja, oni isti koji su se onomad hvalili kao tragaju za dokazima o kupovini glasova, pljuckaju po podu. Oni i ne smiju dirati Mesara s Trna dok ne dobiju nalog od tužiteljstva. Koje je korumpirano i na usluzi onome tko plati.

U isto vrijeme i SIPA se češe po jajima. Njima se plaho j… što neki svinjar Jerko kontaminira hrvatski politički prostor.

Građani Širokog , koji nisu prodali svoj glas, gledaju kako im pred očima nosaju kese nekakvi “ljudi” koji su prodajom svog glasa izmjenili njihovu izbornu volju.

Nema nereda, nema civilnih udruga. NSRZB pod zaštitom je i milosti i “međunarodnih čimbenika” kažu.

Dobro došli u Cirkus Hercegovina. Povucite vodu kad izlazite…

poskok.info

Popularity: 2% [?]

Zajednica županijskih udruga Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) osudila je jučerašnje obilježavanje ustanka u Srbu, koje smatra krivotvorenjem povijesne činjenice koja taj događaj vezuje uz velikosrpsku, a ne antifašističku ideologiju, a to što je obljetnicu otvorio i podržao hrvatski predsjednik Ivo Josipović smatraju njegovim nepoštivanjem hrvatskih žrtava, te Ustava i zakona. 500

Popularity: unranked [?]

Zamjenik ministra obrane BiH Marina Pendeš izjavila je da bi pješačka postrojba Oružanih snaga (OS) BiH najkasnije do kraja ove godine trebala biti upućena u misiju ISAF u Avganistan.

Prethodno je potrebno da se okončaju potrebne procedure u institucijama BiH da bi se zadovoljili svi zakonski uvjeti za slanje postrojbe.

- Sada pripremamo dokument za Vijeće ministra BiH kako bi ono dalo suglasnost i sve se ponovno vratilo u Predsjedništvo BiH da donese konačnu odluku, objasnila je Pendeš u izjavi za današnje sarajevsko Oslobođenje.

Ona je dodala da potom slijedi rok od 60 dana u kojem Parlamentarna skupština BiH treba potvrditi odluku o upućivanju vojnika u Afganistan.

Pendeš je navela da je Ministarstvo obrane poduzelo na vrijeme sve aktivnosti koje su njegovoj nadležnosti, odnosno da su pribavljene suglasnosti i pozitivna mišljenja od ministarstava financija, pravde, vanjskih poslova i sigurnosti BiH.

Inače, bh. postrojba u Afganistanu trebala bi brojati 40 ljudi, bit će pod zapovjedništvom danskog kontingenta, a veliki je interes dragovoljaca iz BiH za odlazak u ovu misiju, zbog visokog iznosa plaće i dnevnica te profesionalnih izazova.

(dnevnik.ba)

Popularity: unranked [?]

Sindikat Hercegovačke radiotelevizije Mostar organizirat će prosvjedna okupljanja ispred sjedišta hrvatskih političkih stranka kako bi ih podsjetili da su odgovorni za stanje u toj medijskoj kući, priopćeno je danas iz Sindikata HRT-a.

“Time ih želimo podsjetiti da su na račun hrvatskih medija, hrvatskog jezika, hrvatskih nacionalnih interesa dobili prošle izbore te da takve laži neće moći koristiti za predstojeće”, stoji u priopćenju iz Sindikata HRT-a d.o.o. Mostar.

Iz tog sindikata “zahvaljuju” svojim vlasnicima, županijama u kojima su na vlasti koalicijski partneri HDZ 1990-HSP BiH koji im duguju 12 plaća i godine neuplaćenog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

“Zahvaljujemo i nijemom promatraču HDZ-u BiH koji pere ruke od dugogodišnjih dugova u koje je gurnuo ovu medijsku kuću”, ističe se u priopćenju Sindikata HRT-a d.o.o. Mostar.

Djelatnici Hercegovačke radiotelevizije Mostar uputili su otvoreno pismo premijerki Republike Hrvatske Jadranki Kosor u kojem je mole da svojim autoritetom i ugledom utječe na hrvatske stranke u Hercegovini da konačno riješe problem te medijske kuće.

“Obraćamo vam se u matičnoj nam državi, jer u BiH nemamo više kome. Sve hrvatske stranke u BiH su puno obećavale glede našeg problema, no učinile nisu ništa, premda smo uvijek bili dio njihovih predizbornih obećanja, a na račun hrvatskih medija neke stranke su i dobile izbore.

Žalosno je promatrati kakav je njihov odnos prema hrvatskom mediju, hrvatskom jeziku, hrvatskim nacionalnim interesima te prema biračima kojima su obećavali zalaganje za sve navedeno”, stoji, među ostalim, u pismu djelatnika HRT-a Mostar.

Popularity: 1% [?]

Vodeći talijanski katolički kardinal i bivši ministar vlade su pod istragom za korupciju.
Kardinal Crescenzio Sepe, nadbiskup Napulja, prethodno vodio odjel koji koordinira Vatikanovim stranim misijama.
Optužen je sa Pietro Lunardi, bivšim ministrom prometa,
On kaže da će surađivati u istrazi, unatoč njegovu imunitetu kao vatikanski diplomatom.

Kardinal Sepe se smatra jednim od najuglednijih kardinala u Italiji, u Rimu.

Do 2006 je na čelu Vatikana odjel u kontroli financiranja inozemne misije.

U tom položaju je uživao pristup odjela zavidan preljev novčanih sredstava i imovine.

On sada sučeljava istragu zajedno s g. Lunardi, bivši ministar u vladi desnog centra premijera Silvija Berlusconija, u okviru sudaca istragu velikog korupcijskog skandala istaknutih političara.
Nepoželjna vijest

Prema izvještajima novina u Italiji, par se navodno obogatio preko svoje funkcije , g. Lunardi kupio zgradu u Rimu.

Zgrada je prodana po cijeni znatno ispod tržišne vrijednosti, kako se navodi.

U priopćenju, Vatikan je rekao da se nada da situacija “može biti riješena u potpunosti i brzo kako bi se otklonili bilo kakve sjene, oni se odnose na osobu [Sepe] ili crkvene institucije”.

Obraćanju iz crkve u Napulju u nedjelju, kardinal Sepe je rekao novinarima: “Istina će isplivati … Ja sam miran.”

Dolazak na vrhunac otkrića o seksualnom zlostavljanju (skandal), korupcija najnovije optužbe nepoželjna vijesti u Vatikanu, naš dopisnik kaže.

Papa Benedikt XVI. kritizirao je svećenike koji se koriste, kazao je njihov ured kako bi stekli moć i prestiž i unaprijeđenje svoje karijere.

Greške možda postoje zbog lošijeg poznavanja hrvatskog jezika od strane našeg dopisnika
Dopisnik: Veteran

Popularity: 1% [?]

Kolumbijci su glasovali u drugom krugu izbora za izbor nasljednika predsjednika u odlasku Alvaro Uribe.

Juan Manuel Santos, omiljen i bivši ministar obrane, g. Uribe je podupro ‘tvrdu crtu za sigurnost i gotovo pobijedio 30. svibnja.

Njegov protivnik, Antanas Mockus, bivši gradonačelnik Bogote, želi završiti korupcijske skandale.

Sigurnost je zbijena sa nekim 350.000 vojnika i policajca na dužnosti.

Prodaja alkohola je bila zabranjena za taj dan, državnih granica te su luke zatvorene.
Podrška stampeda

BBC-a Jeremy McDermott, u Medellin, kaže kako sve ankete pokazuju da g. Santos će biti Kolumbijski sljedeći predsjednik.

G. Santos, stoji za Mr Uribe’s Social nacionalnog jedinstva stranke, sebe prikazuju kao nasljednika predsjednika na odlasku, čija je ocjena ostanka viša 60% čak i nakon osam godina u uredu.

G. Uribe se nadao da će tražiti treći mandat za sebe, ali prijedloge za promjenu ustava zemlje kako bi se omogućilo dali su vladali nelegalnim Kolumbijskim ustavnim sudom.

Umjesto toga, g. Uribe pristaše su prenijele svoju potporu gosp Santos.

Došlo je do urnebesa prema provladinih pa čak i oporbene političare da se usklade s bivšim ministrom obrane, naš dopisnik kaže, jer je nastao više od 24 bodova prednosti ispred g. Mockus, od Zelene stranke, u prvom krugu.

Ali g. Santos nije uspio doći do 50% praga za izravnu pobjedu i sada je potrebno za g. Mockus u drugom krugu glasovanja.

Dopisnik iz inozemstva za EuroBlic.info: Veteran

Popularity: 1% [?]

Stranka za BiH izražava zadovoljstvo službenim priznanjem Republike Srbije da je 1992. godine izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te vodila agresorski rat na teritoriju naše zemlje, navedeno je u priopćenju ove stranke dostavljenom Dnevniku.ba u subotu. “Ovo priznanje, koje su 11. lipnja 2010. godine potpisali veleposlanik Srbije Dejan Popović, kao i ministrica pravde Srbije Snežana Malović, jasno drži da je na teritoriju Bosne i Hercegovine na djelu bio oružani sukob u kom su sudjelovale dvije države „i to Bosna i Hercegovina s jedne strane a sa druge SRJ (Savezna Republika Jugoslavija).“ – navodi se u priopćenju Silajdžićeve stranke i dodaje:

- Ova terminologija je primjer priznanja agresije i vođenja agresorskog rata od strane jedne države na teritoriju druge suverene države te se njime završava priča o prirodi i karakteru rata u Bosni i Hercegovini. Ovo je prvi put u povijesti da Republika Srbija odstupa od svog konzistetnog i dugogodišnjeg stava da je u našoj zemlji na djelu bio „građanski rat“ s kojim Srbija nije imala dodira. Iako je jasno da Srbija ovim priznanjem pokušava ostvariti kratkotrajne političke ciljeve, koji upravo zbog toga neće ni uspjeti, Stranka za BiH podsjeća da Republika Srbija više nikada neće moći pobjeći od ovog priznanja s obzirom na njegov dokumentirani karakter, navodi se u priopćenju, u kojem se očito aludira na navode iz srbijanskog zahtjeva Velikoj Britaniji za izručenje bivšeg člana Predsjedništva tadašnje Republike BiH Ejupa Ganića. (dnevnik.ba)

Popularity: 1% [?]

U mjestu Uzdol, općina Prozor-Rama, tijekom svečane svete mise blagoslovljen novi oltar, što je ujedno značilo i kraj procesa obnove crkve sv. Ivana Krstitelja.

Dvadesetak svećenika služilo je koncelebriranu svetu misu koju je predvodio kardinal Vinko Puljić. S ovoga mjesta, gdje su tijekom proteklog rata pripadnici Armije BiH počinili jedan od najtežih zločina nad Hrvatima, ponovno je poslana poruka mira te nužnosti jedinstva Hrvata. Upravo o jedinstvu je govorio kardinal Puljić, koji je istaknuo kako samo jedinstvom Hrvati mogu doći do svojih ciljeva, a u prvom redu se misli na jednakopravnost u odnosu na ostala dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, prenosi večernji list. Ovom svečanom događaju bila je nazočna politička elita bh. Hrvata, a kako nam je rekla predsjednica Federacije BiH Borjana Krišto, obnova crkve u Uzdolu jak je poticaj povratku svih onih koji su na tom prostoru živjeli prije rata.

- Uzdol ima posebno mjesto u srcima svih nas zbog strahota koje su doživjeli ljudi iz toga kraja. Ovakav događaj je jasan znak napretka i vraćanja života u ovaj kraj – rekla nam je Krišto nakon svečane svete mise.
Tijekom domjenka, kardinalu Puljiću je riječi zahvale uputio i Davor Čordaš, dopredsjednik Republike Srpske, koji je posebno bio zahvalan na tome što je kardinal Puljić slanjem svećenika u Republiku Srpsku vraćao nadu ljudima u tom dijelu BiH i poticao ih na povratak na svoja stoljetna ognjišta.

Nazočnima su se obratili i predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić te predsjednik HSP-a BiH Zvonko Jurišić. Inače, ove godine se obilježava 17 godina od zločina Armije BiH u Uzdolu u kojem je ubijen četrdeset i jedan Hrvat civil.

Poražavajuće zvuči činjenica da još nitko nije odgovarao za ovaj zločin, niti je bilo tko osuđen. Unatoč preživljenim strahotama, stanovnici Uzdola su smogli snage i krenuli s obnovom porušenog mjesta, a kraj obnove crkve svetog Ivana Krstitelja jasan je znak uspjeha u prevladavanju svega onoga što se dogodilo 14. rujna 1993. godine.

Popularity: 1% [?]

Dio hrvatske domoljubne javnosti u posljednjih nekoliko dana prati aktivnosti na otkopavanju i vađenju posmrtnih ostataka pobijenih u masovnoj grobnici Dubrava u Knešpolju, nekoliko kilometara jugo-istočno od Širokog Brijega. Potresne slike koje dolaze s tog mjesta nalik su onima ranije snimljenim u Kočevskom Rogu, Jazovci, Teznom, Hudoj jami i mnogim drugim mjestima na kojima su Titovi komunisti počinili zločine još uvijek neslućenih razmjera, piše Ilija Zovko za Hrsvijet.net.

Svaki pojedinac koji nešto znade o metodologiji izvršenja zločina ruskih komunista, ili su samo gledali film Katynska šuma, poljskog redatelja Andrzeja Wajde, došao je do zaključka kako je metodologija masovnih zločina počinjena od strane Titovih egzekutora potpuno identična onoj u Staljinovoj izvedbi.

Ruke vezane žicom, kugla u potiljak, tijela nabacana jedno po drugom, masovna stratišta skrivena od očiju javnosti, uz obveznu „OMERTU“, isti je zločinački rukopis po kome se ubijalo od Vladivostoka do Trsta, od Sjevernog mora do otočića Dakse.

Upravo zbog tog zločinačkog „rukopisa“ i masovnosti počinjenih zločina iznimno otužnim djeluju izjave raznih jugoslavenskih recidiva, koji su se u velikoj mjeri uspjeli inkorporirati na čelna mjesta u današnjem hrvatskom društvu. Ti recidivi jugoslavenstva, u svojim javnim istupima redovito pokušavaju pronaći opravdanja za ove zločine, počinjene u ime komunizma i Jugoslavije, idući tako daleko da i samom činu osvete pokušavaju dati legalitet i legitimitet.

Međutim, pri tome ih najbolje demantira Titov ministar „ubijanja“ Aleksandar-Leka Ranković. Podnoseći izvješće o „uspjesima“ jugoslavenskih komunističkih vlasti od okončanja rata do 1951. godine u beogradskoj skupštini, Ranković je kazao: „Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3. 777.776 zatvorenika.“

Jugoslavenska komunistička historiografija je skoro pet desetljeća radila mit o genocidnosti hrvatskog naroda. Nastavak te jugoslavenske prakse, na žalost, uslijedio je i nakon raspada Jugoslavije. U sklopu tih rasističkih teza o navodnoj hrvatskoj genocidnosti, što nije ništa drugo nego pokušaj opravdavanja komunističkih zločina, posebice se isticala komunistička netrpeljivost prema dijelu hrvatskog naroda koji živi na prostorima zapadne Hercegovine.

Na žalost, ostaci tog jugoslavenskog aparata i danas su prisutni u svim sferama hrvatskog društva. Metodologija njihovog djelovanja, kao i odnos prema hrvatskom narodu u Hercegovini, i danas je ista, kao u vrijeme krvave diktature Josipa Broza.

Uzroci ovakvog ponašanja različitih skupina i pojedinaca u hrvatskom društvu poznati su mnogima. Oni koji o tim razlozima malo, ili nimalo, znaju poručujem neka te poruke raznih jugoslavenskih recidiva gledaju kroz prizmu činjenice da zapadna Hercegovina ni danas ne zna za posmrtne ostatke skoro dvadeset tisuća svojih sinova.

Toliki je broj hercegovačkih Hrvata, naime, stradao od ruke Titovih i Rankovićevih krvnika. Ta stradanja otpočela su nakon partizanskog ovladavanja Širokim Brijegom, a nastavljena su u krvavoj osveti jugoslavenskih komunista nakon okončanja rata.
Masovna grobnica Dubrava, o kojoj se posljednjih dana govori, samo je jedna od nekoliko desetaka do nekoliko stotina neobilježenih grobišta razasutih diljem Hercegovine. Da bismo, makar dijelom, sagledali okolnosti pod kojima su Titovi komunisti počinili te zločine potražili smo neke dokumente, još nepoznate domaćoj javnosti.

U ostavštini Krunoslava Draganovića tako smo pronašli nekoliko vrijednih izjava bivših pripadnika 26. dalmatinske divizije ( zapovjednik Božo Božović, politički komesar Dušan Korać), iz sastava VIII dalmatinskog korpusa (zapovjednik Petar Drapšin, politički komesar Boško Šiljegović), koje su ovom hrvatskom svećeniku dali izravni sudionici partizanskog pokolja na Širokom Brijegu i Hercegovini.

Pavo Prcela, nekadašnji pripadnik 1. proleterske brigade (zapovjednik Vaso Đapić, politički komesar Nikola Aračić), iz sastava Božovićeve 26. divizije, bio je izravni sudionik ovih masovnih ubojstava. U svojoj izjavi, danoj u Rimu 23 kolovoza 1953., Prcela je posebice istaknuo: -„Moja brigada imala je zadatak osvojiti „Cigansko brdo“ i dolinu (uvalu) kraj Lištice do Regije Duhana. Nakon tri dana žestokih borba ušli smo u samo mjesto. Vojska je imala nalog ubijati (ubiti) sve što se nađe u samom mjestu uključujući starce, žene i djecu. Prizore nisam gledao, jer se nisam odgojio u takvoj metodi. Međutim, nakon tog pokolja vidio sam po ulicama i kućama brojne lješine, ne samo vojnika nego i civila, među kojima veliki broj žena i djece.“

Rafael Radović, rođen u Ćilipima, bio je nasilno mobilizirani pripadnik 11. dalmatinske brigade (zapovjednik Ivan Guvo, politički komesar Grga Markić), koja je također djelovala u sastavu 26. divizije.

Radović je bio pripadnik I čete (komandir Ivan Prodan), iz sastava IV bataljuna (zapovjednik Dominko Antunović, politički komesar Milan Rako) iz sastava 11. dalmatinske brigade, iste one postrojbe koju je Simo Dubajić izravno optužio za sudjelovanje u masovnim zločinima nad ratnim zarobljenicima počinjenim na Kočevskom rogu.

U svojoj izjavi Radović, uz ostalo, ističe kako je bio svjedokom brutalnog ubojstva jednog širokobriješkog franjevca.

Spomenuti svjedok vidio je, naime, tog kobnog 07. veljače 1945., na platou ispred gimnazije, zapovjednika IV bataljuna 11. dalmatinske brigade (Dominko Antunović) i njegovog zamjenika (Mate Majić) kako, zajedno sa jednim oficirom OZNE (?), u nazočnosti desetak vojnika, ispituju trojicu fratara. U jednom trenutku, tvrdi Radović, „oficir OZNE je, s nekoliko revolverskih hitaca, upućenih iz neposredne blizine, na mjestu usmrtio visokog plavokosog fratra, starog oko 50 godina.“

Još se nagađa o imenu oficira OZNE kojeg Radović spominje u svojoj izjavi. Prema određenim iskazima očevidaca riječ je o Marijanu Primorcu, tadašnjem pripadniku OZNE iz Ljubuškog, dugogodišnjem suradniku i krvnom srodniku Jure Galića, aktualnog predsjednika Subnora BiH.

Drugi izvori u istom ovom kontekstu spominju oficire OZNE, kapetana Rajka Vukoju (iz Bileće) i Milivoja Drašković (strica Vuka Draškovića, iz Gacka), koji su po nalogu Slobodana Šakote, tadašnjeg šefa OZNE za Hercegovinu sudjelovali u ovim zločinima. Odgovore na ovu dvojbu, kako se čini, mogao bi dati čitav niz i danas živućih svjedoka.

To su u prvom redu Antun Šarić, u to vrijeme zamjenik političkog komesara IV bataljuna, zatim Petar Bogunović, Jakša Deletis, Ante Bogdanić, Drago Galić, Slavko Družijanić, Milka Planinc, ali i aktualni predsjednik SUBNOR-a Jure Galić, za koje je nepobitno utvrđeno da su u vrijeme ovih zločina bili na Širokom Brijegu.

Detalje o masovnim partizanskim zločinima na Širokom Brijegu zasigurno poznaje i nekadašnji Mesićev savjetnik Budimir Lončar. Prema izjavama svjedoka, Lončar je u to vrijeme, po liniji partije, bio blizak suradnik Dušana-Dule Koraća, srbina iz Kraljeva, osobe koja je izravno nadgledala pokolje na Širokom Brijegu i Kočevskom Rogu, kao i Veljka Kadijevića, tadašnjeg oficira u štabu 26. divizije.

Odgovornost za strijeljanje šestorice franjevaca 06. veljače 1945. dogodio se u zoni odgovornosti 2. dalmatinske brigade (zapovjednik Bruno Vuletić, politički komesar Ante Jerkin), u čemu je neupitna zapovjedna odgovornost nekadašnjeg Titovog šefa kabineta i vojvode sinjskih alkara. Izravnim sudionikom ovih zločina bio je i Berislav Badurina (politički komesar u 4. dalmatinskoj brigadi), svojedobno također šef kabineta Josipa Broza, ali i Artur Takač (ratni zapovjednik bataljuna u Mehanizirano topničkoj brigadi), svojedobno čelni čovjek Međunarodnog olimpijskog odbora. Uz spomenute, vlastitu involviranost u ove zločine nije mogao prikriti niti Vlado Šegrt, ratni zapovjednik 29. hercegovačke divizije, kao niti šef OZNE za BiH Uglješa Danilović, te napose Jovan Andrić i Džemal Muminagić, čelni ljudi 3. brigade KNOJ-a, pod čijim je ravnateljstvom počinjen najveći broj zločina.

Zahvaljujući višegodišnjim aktivnostima jugoslavenskih tajnih službi, kao i djela povjesničara bliskih tim istim službama, u dijelu hrvatske javnosti stvorio se dojam kako ključnu odgovornost zbog masovnih komunističkih zločina u Hercegovini imaju dalmatinski partizani.

Međutim, to naprosto ne odgovara istini!

Odgovornost zbog komunističkih zločina leži na Josipu Brozu Titu

Teza o navodnoj odgovornosti dalmatinskih partizana svjesno je godinama podgrijavana s ciljem umanjenja odgovornosti Josipa Broza, ali i održavanja unutarhrvatskih tenzija između Hercegovine i susjedne Dalmacije, što je isključivo išlo u prilog srbijanskim interesima, ali i interesima anacionalnih ORJUNA-ša u Dalmaciji, koji su u Beogradu vidjeli svog političkog idola.

Rijetko se koji hrvatski povjesničar ikada usudio istražiti od kud toliki etnički Srbi na ključnim pozicijama u 8. korpusu i njegovim sastavnim dijelovima. Petar Drapšin, Boško Šiljegović, Ilija Radaković, Danilo Simonović, Petar Babić, Danilo Damjanović, Žika Bulat, Božo Božović, Dušan Korać, Bogdan Stupar, samo su neki od etničkih Srba koji su bili raspoređeni na većinu ključnih mjesta u štabu VIII. Korpusa i podređenim postrojbama koje su djelovale u njegovom sastavu. Poglavito na zapovjedna mjesta i na mjesta političkih komesara, za koje se znade da su kontrolirali i same zapovjednike.

Kvalitetan odgovor na ovo pitanje čuo sam prije nekoliko dana u serijalu „TITO“, redatelja Antuna Vrdoljaka. Prema riječima Dušana Bilandžića, ključna odgovornost za ovoliku involviranost etničkih Srba u zapovjednu strukturu VIII korpusa počiva isključivo na Vicku Krstuloviću. Sudeći, prema Bilandžićevim riječima, Krstulović se u jednom dopisu, upućenom Titu, pohvalio kako „Dalmacija ima vojnika u izobilju, ali da velike probleme jačanju partizanskog pokreta stvara nedostatak kvalitetnog oficirskog kadra“. Prema Bilandžiću, upravo je spomenuti Krstulovićev dopis bio izravnim povodom upućivanja u Dalmaciju nekoliko desetaka etničkih Srba, koji su na temelju Titovih i Rankovićevih uputa, u konačnici potpuno ovladali zapovjednom strukturom VIII korpusa.

Druga teza koja ukazuje na izravnu Titovu odgovornost za ove zločine svakako su poslijeratne karijere čitavog niza pripadnika VIII dalmatinskog korpusa, koji su po objektivnoj zapovjednoj odgovornosti odgovorni za zločine, ili su neposredno i posredno bili njihovim svjedocima. Kako tumačiti Titovo favoriziranje kadrova poput: Brune Vuletića, Stanka Parmaća, Ljube Trute, Berislava Badurine, Artura Takača, Budimira Lončara, Milke Planinc i Veljka Kadijevića, koji su po prirodi svojih tadašnjih položaja o ovim događajima morali znati puno više od običnih vojnika kakvi su u to vrijeme bili Ivan Gugić, Pavao Prcela i Rafael Radović.

Zbog svega ovoga, ali i inkorporiranosti ogromne većine bivših čuvara jugoslavenskog „bratstva i jedinstva“ u današnji hrvatski sustav, uopće ne čudi „ZAKON ŠUTNJE“ o komunističkim zločinima.

Stvarni razlozi otkazivanja mostarske tribine o partizanskim zločinima

Prije nekoliko dana doznao sam da mostarska udruga studenata s Filozofskog fakulteta priprema tribinu o „Partizanskim zločinima nad hercegovačkim franjevcima“. Ponadao sam se kako studentske organizacije i ovom prigodom u hrvatsko društvo dovode neke nove vjetrove. Ta me je informacija zatekla u Zagrebu. U slučajnom susretu s jednim od zagrebačkih profesora, koji dosta dobro poznaje odnose na mostarskom Filozofskom fakultetu, prokomentirao sam i najavljenu tribinu.

Ostao sam jednostavno zapanjen kad me je moj dugogodišnji kolega počeo uvjeravati kako od tog pokušaja jednostavno nema ništa i kako će ta tribina biti zabranjena. I uistinu, samo dan kasnije, uvjeravanja mog zagrebačkog kolege pokazala su se potpuno točnim.

Slušajući kratku radijsku vijest o zabrani ove tribine kroz glavu su mi prostrujale riječi mog prijatelja: Dragi prijatelju, zar uistinu mislite da će fakultet na kome rade Slavo Kukić, Zoran Primorac, Mile Lasić, Slavica Juka i Šimun Musa dozvoliti održavanje jedne ovakve tribine ?

Drugim riječima, zar će nekadašnji šef kabineta Branka Milulića dozvoliti da se govori o zločinačkom sustavu u kome je i sam ponikao?

Zar će nećak Marijana Primorca i unuk Ivama Primorca-Škope, koji je Domovinski rat proveo u Beogradu, dozvoliti studentima otvoreno govoriti o zločinima svog vlastitog strica?

Zar će profesori koje je stvorio i oblikovao Kardelj-Šuvarov sustav dozvoliti nekakvoj tamo nadobudnoj dječici da se obruše neposredno na taj sustav, a posredno i na njih same?

Zar će se nekolicina ljudi koji upravljaju tim fakultetom, a koje dobar dio njihovih kolega oslovljava sa „mama“, „tata“, „strina“, „ujko“, „tetka“, „rođak“, tek tako zamjeriti sa Radovanom Vukadinovićem, Caratanom, Cvrtilom, Pusićkom i njima sličnima ?

Upravo u ovim pitanjima počivaju i temeljni problemi današnjeg hrvatskog društva.

Situacija poput ove na mostarskom Filozofskom fakultetu jednaka je situaciji u većini hrvatskih institucija, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u BiH.

Upravo iz ovih razloga, zločini nad hrvatskim narodom počinjeni u ime komunizma i Jugoslavije i danas su obavijeni šutnjom.

Sve što mi u ovom trenutku pada na um su stihovi jedne pjesme Marka Perkovića Thompsona.

E, MOJ NARODE !

dnevnik.ba

Popularity: unranked [?]